Stigao je i taj dugo iščekivani 14. listopad 1895. Njegovo Veličanstvo Franjo Josip stiglo je jutarnjim vlakom u Zagreb na svečano otvorenje Hrvatskog narodnog kazališta. Nova je zgrada izgrađena na središnjem dijelu tadašnjeg Sveučilišnog trga. Taj će se dio grada tek izgradnjom kazališta prestati doživljavati kao gradska periferija. Odluku o lokaciji kazališta donio je, uz brojne prigovore, omraženi ban Khuen-Héderváry i tako pokrenuo izgradnju Zapadnog perivoja Lenucijeve potkove.

Na novoj kazališnoj pozornici, austrijskog će cara pozdraviti novi i stari intendant Stjepan Miletić, unuk srpskog trgovca i bankara Anastasa Popovića i otac pionira hrvatskog filma Oktavijana Miletića. Osim intendanture, Miletić će u kazalištu pisati libreta, dramske tekstove i kritike, režirati predstave, a 1896. će pokrenuti i Hrvatsku dramatsku školu.

1895. je uzeo kazalište u besplatan zakup uz obećane godišnje dotacije zemaljske vlade i dvora od 50.000 forinti. Obvezao se po sezoni održati 150 predstava, koje je mogao birati prema vlastitom ukusu. Nova će kazališna zgrada zahtijevati dodatne investicije, pa će preživljavanje novog hrama hrvatske kulture ovisiti o Miletićevom osobnom imetku kojim će pokrivati gubitke.

Zagrepčani nisu baš bili skloni odlasku u kazalište. Inicijalni ciklus drama i opera domaćih autora dočekat će gotovo prazno gledalište. Uz zanemarivu zaradu od ulaznica, Miletića je dodatno razljutilo što je vlada zadržala upravu i prihode od buffeta, konditoraja i garderobe.