Češki protestant Jan Kamensky objavljuje 1638. Veliku didaktiku u kojoj će predstaviti viziju sustava univerzalnog obrazovanja dostupnog svima bez obzira na društveni status, spol ili religiju. U Zagrebu će put do javnog osnovnog školstva potrajati dva stoljeća. 1830. je na Kaptolu otvorena prva privatna pučka učionica, koja je devet godina kasnije dobila pravo javnosti. 1863. se u Kaptolskoj glavnoj školi zapošljava Ivan Filipović.

On će idućih godina postati ključna osoba modernizacije hrvatskog osnovnoškolskog obrazovanja. Sudjeluje u pripremi Zakona o ustroju pučkih škola i preparandija iz 1874. Zakonom se provodi sekularizacija osnovnog obrazovanja, koje postaje obvezno i besplatno.

Pučke škole će trajati 4 godine, a moraju se otvoriti u mjestima s najmanje 40 djece. Nastavni će jezik biti hrvatski, a nastava traje od 20 do 25 sati tjedno.

Standardiziraju se školske knjige, a nauk vjere, materinski jezik, računstvo, zemljopis, povijest, fizika, prirodopis, krasopis, geometričko oblikoslovje, pjevanje, gimnastika i praktična uputa u najvažnije struke gospodarstva postaju obvezni predmeti. Propisuje se trogodišnje školovanje učitelja. Učitelji postaju javni službenici s pravom na državnu mirovinu.

Filipović će sudjelovati i u osnivanju Hrvatskog pedagoško-književnog zbora, Učiteljske zadruge i Saveza hrvatskih učiteljskih društava. Inicirat će otvaranje Učiteljskog doma, koji je 1889. izgrađen na jugoistočnom obodu Trga Republike Hrvatske. U njemu će se 1901. otvoriti Hrvatski školski muzej.