Švedski liječnik, botaničar i začetnik ekologije Carl von Linne svoju će plemićku titulu zaslužiti 1761. znanstvenim radom na klasifikaciji biljnog i životinjskog svijeta. Linneovu nomenklaturu, prema kojoj svaka biljka ima dva latinska imena za rod i vrstu, koristimo i danas. Koristio ju je 1889. i profesor botanike na Zagrebačkom sveučilištu Antun Heinz kada je započeo projekt Kraljevskog botaničkog vrta u Zagrebu. 

Projektu se pristupilo temeljito, pa je Heinz dobio jednogodišnji dopust za studijsko putovanje na kojem će obići botaničke vrtove Njemačke, Švicarske, Francuske i Italije.

Talijanski botanički vrtovi s ljekovitim biljem postali su još tijekom 16. stoljeća nezaobilazni praktikumi na sveučilišnom studiju medicine. S putovanja će Heinz donijeti i Meyerov Udžbenik za lijepu vrtnu umjetnost, s naročitim naglaskom na svrsishodno izvođenje vrtova i perivoja, koji će koristiti u planiranju zagrebačkog Botaničkog vrta.

Plan vrta odobren je 1889. a iduće godine započela je sadnja. Veći dio vrta projektiran je u engleskom stilu nepravilnih oblika grmlja i krivudavih staza, dok je manji dio cvjetnog partera izveden u francuskom stilu i pravilnog je simetričnog tlocrta. Do 1892. izgrađena je nadvrtlareva kuća, izložbeni staklenici i paviljon, a sedam godina kasnije i javni zahod.

Sačuvana je osnovna struktura vrta i četiri zgrade, pa je i današnjim posjetiteljima donjogradskog južnog perivoja omogućen autentični doživljaj povijesnog botaničkog vrta s kraja 19. stoljeća.