Budimpeštanska izložba postala je i za nas u mnogom obziru znamenitom, ne samo zato, što je Hrvatska i Slavonija iznenadila sviet vrstnoćom, mnogolikošću i jeftinoćom svojih prizvoda, već i zato, što je kućna industrija naših seljaka prvi put prikazana u svojoj podpunosti, pa je na izložbi sgode prispodobiti ju sa kućnom industrijom, ne samo u Ugarskoj živućih naroda, već i sa proizvodi orienta. Ta strana izložbe ima dvoje znamenovanje, narodno-gospodarstveno i znanstveno.

Sa narodno-gospodarstvenog gledišta se može ocieniti u podpunom obsegu vriednost a i nedostatak sadanje produkcije, te se može na temelju toli podpune izložbe naznačiti velikom sigurnošću put, kojim ima poći kućna industrija, a ko hoće da postane narodno-gospodarstveno znamenitim faktorom, pače može dosta velikom sigurnošću staviti prognoza razvoju kućne industrije u tom smjeru.

Znanstveno zanimiva je izložba kućne industrije, jer u riedkoj podpunosti podaje izpitatelju sve podatke na ruku za razredbu po stylu i tehnici, te za razjašnjenje pitanja o porieklu kućne industrije.

Pitanja su to znamenita, jer je u kućnoj industriji vidljivije već u ikojem drugom pojavu izražen kulturni smier i značaj naroda.

Uz ilustraciju proizvoda kućne industrije drugačije se prikazuju narodne pjesme, drugačije običaji naroda, nego će se prikazivati čitateljem u doba, gdje će biti ponestao svaki trag narodnoga tvornoga umieća.

A neima sumnje, da će to doba doći, a za veliki dio našega naroda već je i došlo.

Stanje kulture, gdje svatko u kući sve tvori što mu treba, gdje je svaka kuća od druge neodvisna, gdje si seljak priredjuje i svoje orudje za gospodarstvo i odielo i istu kuću u kojoj stanuje, svakako je stanje primitivno, te se može održati u toj formi samo tako dugo, dok seljak nije prinužden pretvoriti svoju radnu silu u novac, da zadovolji povišenim zahtievom države, koja je opet od kulturnog stanja drugih država tako odvisna, da nestoji do same njene volje sačuvati takovo primitivno stanje, sve, ako bi i istina bila, da je u njemu nadjen pravi oblik za podpunu sreću i blagostanje naroda.

U sadanjoj formi prestati će kućna industrija. Ali je svakako važno i znamenito pitanje, nebi li se dala radna sila naroda, koja do sada išla ne za privredu, već za namirenjem vlastitih kućnih potreba, organizovati tako, da bi uz poljodjelstvo u zimsko doba i loših godina moglo narodno umieće postati izvorom privrede, koja bi pomagala narodu namirivati one potrebe, koje gotovim novcem namiriti mora.

Sadanji način produkcije nije zato sposoban. Da se vještina našega naroda u tom smieru može organizovati, valjalo bi u prvom redu da se obrati njegova djelatnost na predmete nuždne svagdanjoj potrebi.

Umjetnost i obrt u najnovije doba

Od nekog vremena očekuje se sve željnije čas, kada će modernom izložbenom sportu odzvonjeti.

Uvjerenje, da su izložbe i po obrt i po umjetnost škodljivije nego li su koristne, širi se sve više, a posljedica tomu jest, da je zanimanje za nje slabije, a rezultat izložbam da je deficit i blamaža.

I mi uz to pristajemo, jer nas izkustvo zadnjih godina uči, da je shvaćanje izložba posve ino od dosadašnjega.

Prije bile su izložbe institucije, kojim je bila zadaća, da s jedne strane pruže svietu sgode, upoznati se s produktivnošću pojedinih zemalja i umjetno-obrtnih struka, a s druge strane imale su biti poukom producentom, te ih upoznati prednostmi drugih zemalja, nebi li se dosjetili, kako će odoljeti tudjoj konkurenciji.

Obćinstvo imalo je s jedne strane vršiti zadaću kritike, a s druge strane izobraziti svoj ukus. Danas smo na drugom stanovištu: izložbe nisu nego puka sajmišta, kuda umjetnici kao kramari nose svoju robu na pazar.

Konkurencija se obazire samo na trgovinu, a same umjetnine neimaju drugog cilja, van, da im se pošto poto nadje kupac. Naravska je stvar, da je pod tim vidom izložbena manija na umjetnost i umjetni obrt samo u toliko djelovala u koliko je produkcija neizmjerno ponarasla, a vriednost umjetnička spala na najniži stepen.