29. novembra g. 1874. bude u glavnoj skupštini – posljednjoj Matice ilirske – izabran odbor Matice hrvatske. Matica ilirska nije već dvije godine izdala nijedne knjige. Sada je trebalo, da Matica Hrvatska već ove godine pokaže književnoga ploda. Matica ilirska ugovarala je s Augustom Šenoom, da izradi: “Antologiju hrvatskoga pjesničtva”.

Sada o očituje već u drugoj sjednici književnoga odbora: “da će predati cijelo djelo s uvodom o poetici i o razvoju pjesničtva hrvatskoga – do konca veljače 1875”.

U isti čas javi se Gjuro Pilar, da je spreman u društvu s njekoliko književnika podati Matici prevedena djela umnoga francuskoga pisca Julesa Verna za dosta kratko vrijeme već prvoga četvrta g. 1875.

Ovako je započeo novi život. Trebalo je medjutim brižno raditi oko toga, da se osnuje stalan rad, da se učine osnove za više godina, da se prema velikim potrebama knjige hrvatske upotrebe sve književne snage našega naroda.

Trebalo je razoriti ono nepovjerenje u Maticu, koje je bilo prevladalo i medju boljim ljudima. “Čemu se trudite – doviknuo mi je jedan književnik g. 1875. – ovo je mrtvo i ne da se dovesti novom životu.”

Ja i moji prijatelji vjerovasmo u svijest inteligentnih Hrvata, vjerovasmo, da ima srednja klasa Hrvata, koja je potrebna i žedna napitka iz čistog vrela knjige hrvatske.

Vjerovasmi i ne prevarismo se.
Matica ilirska bila je hrvatima društvo jedino za izdavanje knjiga kroz desetak godina. Ona je pretraživala stare rukopise, da izdaje stare klasike, što ima da radi drugdje akademija znanosti.

Ona je bila zvana da izdaje “Književnik”, da put prokrči akademiji. Akademija je medjutim sretno stupila u život god. 1867., da tu zadaću nastavlja. Matica ilirska morala je preuzeti i izdavanje knjige za puk.

Ovu zadaću preuzme društvo sv. Jeronima god. 1868. Matica ilirska morala je opetovano osnovati beletrističke listove “Neven” i “Vienac”. Sada mogu ovakovi listovi živjeti bez podpore ikakva društva.

Nije teško bilo reformatorima Matice u pravila Matice postaviti: 1. da je poglaviti smjer “Matice Hrvatske”: a) širiti koristne nauke na koliko ne spadaju na strogo znanstvenu i pučku knjigu.”

Sada je program Matice jasan i jednostavan. Ne treba izdavati u ime narodne časti knjige stroge znanosti, koje ne mogu imati niti stotinu čitatelja u Hrvatskoj, kako no je morala stara Matica ilirska.

Ona se ne ima brinuti za knjigu, koja danas ima desetak hiljada čitatelja u puku hrvatskom, kako se je morala brinuti stara Matica.

Matica Hrvatska ne ima se boriti s onim neprilikama, koje sapinju razvitak bratske Matice slovenske, koja bi rada i narodne stvari strogom naukom obraditi i školske knjige podati i da dade srednjoj klasi štogodj krasne knjige.

Nije joj ni tako, kako je miloj nam družici Matici Dalmatinskoj, koja bi rada dvorila i srednje klase i dragi joj puk, pak ne zna, kako bi. Matica Hrvatska ima tek da podade knjigu za prosvijetljenu obitelj hrvatsku koja, hvala Bogu danas već bez knjige živjeti ne može.

Ovoj svrsi primjeren je i organizam naše Matice. Stara je Matica ilirska imala dva odbora: književni i gospodarski, u svakom po šest članova. U književnom bijahu naravno samo književnici, al u gospodarskom gotovo nikada nijedan književnik.

Ova dva odbora nikada se ne sastajahu, dapače jedan drugome dopisuje. U sjednicama odborskim dolaze u zapisnicima spomenute redovito tri ili četiri osobe, koje vijećaju o najvišim zadaćama društva i odlučuju.

Matica Hrvatska imade isto tako dva odbora. Obadva odbora imadu svega skupa dvadeset i jednoga člana. Već u prvoj skupštini pri osnovu društva budu i književnici birani i u gospodarski odbor. Već onda bilo je u obadva odbora 15 književnika.

Sretnim napredkom Matice rasla je i sloga u odboru tako, da do danas u našim zapisnicima za ovo osamnaest godina ne ćete naći niti jedne jedincate bilješke ma i o najmanjem književnom ili gospodarskom sukobu.

Taj krasni zapis ostavljamo i našim nasljednicima, predajemo ga evo na utjehu svemu narodu hrvatskomu.