Svojom spoljašnošću bila je jubilarna izložba nalik – smije li se tako reći – ljepušnoj koketi, koja ne može imponovati svojim bogatstvom i sjajem, no koja ima ukusa, te umije sve na sebi iztači u najboljem, milovidnom svjetlu, a uz to ima nježan, primamljiv pogled za svakoga, koji joj se u kojoj god namjeri približi.

Izložbeni su arhitekti, enženjeri, vrtlari i aranžeri učinili sve, što su mogli čednimi sredstvi učiniti, pa se u tom pogledu izložba nije morala zastidjeti ni pred kritičnim strancima, ni pred domaćim surevnjivim očima.

I isti domaći skeptici bili su ugodno zatečeni, to je o cjelokupnoj spoljašnoj slici i o unutrašnjem uredjenju bilo jedno mnienje: da je djelo u tom pravcu vrlo krasno uspjelo.

Hrvati su prvom sgodnom prilikom dokazali, da sami, bez ikakve tudje pomoći, umiju aranžovati liepe izložbe, pa pošto im je to priznao i strani sviet, nije ni to samo po sebi bez značenja…

Prostor, što ga jubilarna izložba zapremaše, sa sgradama, obuhvataše do 36.000 četvornih metara. Na tom prostoru, uz sveučilištnu sgradu i prostorije gospodarskog doma, bila su podignuta 22 pavillona, 11 kioska i više drugih predmeta, a uz to bijaše 8 raznih nasada, 4 velike suše i pčelinjak.

Čitav prostor razpadao se u tri grupe: sveučilištni vrt sa sveučilištnom sgradom, sveučilištni trg sa izložbenim objektima, i prostor preko ceste, što vodi u Kukovićevu ulicu, sa nekimi pavilloni i sušami.

Da predočimo cielu izložbu u preglednoj slici, mi ćemo se redom navrnuti u sve njezine prostorije, a što budemo iole obširnije spomenuli, ob onom neće biti kašnje više govora, bilo jer nije sasvim spadalo u okvir gospodarstveno-šumarske izložbe, bilo što nije vriedno daljnjega spominjanja.

Mnogi predmeti, izloženi u sveuč. sgradi, nijesu spadali u okvir gospodarsko-šumarske izložbe, no u koliko su značajni za naš ekonomski razvoj, mi ćemo im kašnje posvetiti pažnju, a o mnogo učeničkih radnjah, kojih ne možemo potanje posmatrati, možemo još ovdje dodati, da dokazuju hvale dodtojni mar hrv. pučkih nastavnika, njihovu ljubav prema svojem zvanju, njihovu požrtvovnost u unapredjivanju svih narodnih interesa.

Njihovo sudjelovanje, ovoga pravca, u jubilarnoj izložbi dokazuje, da bi izložba pedgogijskog značaja, kad bi je oni imali prilike prirediti, bila sjajna, sve da bi sei očitovao gdjekoji nedostatak u poredjenju s kulturnijim narodima.

U sveučilištnom dvorištu bila je uredjena izložba živih pčela i košnica, a u vrtu bilo je kioska, u kojih se prodavahu slastice, domaći šampanjac i cognac.
Razgledajmo se prostorijom sveučilištnog trga!

Na sjevernoj strani prvi je omašni pavillon I. J. Badla s liepom dioramom Krapinskih toplica; uza nj je ukusni pavillon Lavoslava Hartmana (Kugli i Deutsch), sa gospodarstvenom literaturom i predmetima za školsku nastavu; malo iza njega u obliku šumske kuće od neotesan i nepiljena drveta sagradjeni pavillon Gustava pl. Pongratza, razkošno parketiran kao elegantna jestvionica, sa proizvodima vlastnikove tvornice parketa i gospodarstvenog obrta; u istom redu više prema sjeveru, dolazimo do ljepušnoga kioska vrtlara Josipa Peklara, koji je bio neumoran u radu za poljepšanje izložbe, sa raznim eksotičnim cviećem; dalje prema središtu bile su dvie oveće “kušaonice” u kojih se prodavahu razna vina, pivo, šampanjac, kobasice i sl., i u kojih se stjecaše glavna struja bujnog izložbenog života.

Pregled gradjevinskih objekata na unutrašnjem sveučilištnom trgu nebi bio podpun, da još ne spomenemo krasni glasbeni pavillon od drva i impozantni bassin vodoskoka u sredini trga, što ga je od cementa iz tvornice Ohrensteina i dr. u Beočinu vještački izveo rudarski enženjer g. E. Kornitzer u Zagrebu.

Program koncerta u izložbi:

• “Garnison”, koračnica od Müllera;
• “Austria u zvucih”, valčik od Ziehrera;
• Ouvertura iz “Graničara” od Zajca;
• “Tarok”, polka français od Rotha;
• Ratna koračnica i bojna himna iz “Rienzi-a” od Wagnera
• “Slavenski ples br. 8” od Dvořáka;
• “Metternich gavotta” od Ziehrera;
• “Hrvatski dom” potpouri od Leibolda