Europski će štih Zagrebu donijeti članovi židovske zajednice, kojima će zakon iz 1873. osigurati građansku i političku ravnopravnost. Između Rosenfeldove drogerije i Pristerovog frizeraja i parfumerije u Praškoj, nicat će trgovine papirnate galanterije, rukavica, nalivpera, muzikalija i košer delikatesa. Draguljarske i urarske radnje preplavit će Donji grad. 

Bogatiji će Zagrepčani u židovskim lokalima kupovati svilu i engleske štofove od kojih će u krojačnici Makabi šivati odijela. Nove generacije zagrebačkih Židova školovat će se na europskim sveučilištima, odakle će se vraćati u Zagreb da bi postali cijenjeni liječnici, znanstvenici i umjetnici.

Među njima će neizbrisiv trag ostaviti židovski arhitekti koji će oblikovati zagrebački fin de siècle na putu od historicizma do secesije i moderne. Bečki studenti Leo Hönigsberg i Julius Deutsch osnivaju u Zagrebu 1889. projektantsko građevinsko poduzeće.

Njihov će atelijer potpisati autorstvo brojnih privatnih palača na Jelačićevom, Strossmayerovom, Tomislavovom i Starčevićevom trgu. Izgradit će Učiteljski dom i palaču Trgovačko-obrtničke komore na današnjem Trgu Republike Hrvatske, a u Gundulićevoj secesijsku kuću Kallina s fasadnim mozaikom od keramičkih pločica i zgradu štedionice s kavanom Corso.

Schlesingerova palača na Strossmayerovom trgu, koju su 1891. izgradili Hönigsberg i Deutsch, bit će preuređena u moderni Hotel Palace, u kojem će od 1907. odsjedati sve brojniji zagrebački turisti.