Još od preimenovanja trga, na Zrinjevcu je planirano postavljanje spomenika Nikoli Šubiću Zrinskom, što se međutim nikad nije dogodilo. Umjesto spomenika središnju će točku perivoja zauzeti glazbeni paviljon. Njega je Zagrebu darovao židovski poduzetnik Eduard Prister, povodom velike gospodarske izložbe 1891.

Tada će i simbolički taktovi Ziehrerovog valcera, Wagnerove koračnice i Dvorakovog Slavenskog plesa zamijeniti feudalne pučke svetkovine i nezaobilazno pečenje vola. Tijekom izložbe zagrebačkim će ulicama provozati prvi konjski tramvaj, koji će povezati novi centar grada s mitnicom na istoku i željezničkim kolodvorom na zapadu.

U Zagrebu je te godine živjelo 40.268 stanovnika. Eduardov otac Emanuel bio je veletrgovac stoke i vojni liferant. U Zagrebu je postao jedan od prvih industrijalaca i dioničara Tvornice kože, Paromlina, Hrvatske eskomptne banke i Plinare.

1867. je židovskoj općini darovao zemljište za izgradnju sinagoge u novoj zagrebačkoj ulici Marije Valerije, današnjoj Praškoj, koja je te godine povezala Trg bana Jelačića i Zrinjevac. Zagrebu je Emanuel Prister poklonio nacrte i troškovnik izgradnje prvog gradskog vodovoda, koji je svečano otvoren 7. srpnja 1878.

Eduard Prister je proširio portfelj očevih dionica na Zagrebačku tvornicu papira i Prvu hrvatsku štedionicu. Na početku Ilice obnovit će hotel K caru austrijanskom, koji će pred 1. svjetski rat dobiti novu namjenu i postati dijelom lanca robnih kuća Kastner i Öhler.