Ključni korak preobrazbe Zrinjevca iz donedavnog kukuruzišta u reprezentativni gradski trg bilo je naseljavanje nove građanske elite. Značaj starog plemstva, gornjogradskih obrtnika i sitnih trgovaca bio je na zalasku, pa će novu donjogradsku elitu predvoditi veletrgovci koji su ekonomskim i političkim utjecajem zaslužili titule grofova i baruna.

Među njima će posebno mjesto zauzeti obitelj Vranyczany, koju su putovi trgovine drvom i žitom doveli od Hvara, preko Senja, Rijeke i Karlovca do Zagreba. U Zagrebu će se svrstati među glavne mecene društvenog i kulturnog života.

Kćerka Ambroza Vranyczanyija kontesa Klotilda će sa svojim suprugom grofom Burattijem izgraditi 1877. prvu palaču na sjevernom obodu Zrinjevca u kojoj danas stoluje Vrhovni sud. I sinovi Nikole Vranyczanyia će po očevoj smrti uložiti bogato karlovačko nasljedstvo u gradnju zagrebačkih nekretnina.

Dragan Vranyczany će 1879. za 156.000 forinti izgraditi na zapadnoj strani Zrinjevca dvokatnicu u kojoj je sada Arheološki muzej. Dvije godine kasnije i dvjesto metara južnije, njegov će brat Ljudevit započeti gradnju današnje Moderne galerije, dok će treći brat Vladimir svoju rezidenciju podići 1888. na uglu Gajeve i Berislavićeve.

Najveći dio prostora ovih historicističkih palača zauzet će najamni stanovi. U nedostatku poduzetničkih ambicija za industrijska ulaganja, rentijerstvo će dugo predstavljati jedan od glavnih izvora prihoda zagrebačke buržoazije.