Otto Wagner je 1894. izabran za profesora na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti. U svom će nastupnom govoru definirati postulate moderne arhitekture, koja mora biti odraz potreba i mogućnosti suvremenog društva, a ne imitacija prošlih vremena. Dvije godine kasnije na njegovu se katedru upisuje Viktor Kovačić, kao prethodnica nadolazećeg vala zagrebačke moderne. Po završetku trogodišnjeg studija, Kovačić se 1899. vraća u Zagreb.

No grad još nije bio spreman za drskog mladića koji bi topovima rušio Bolléove tornjeve Zagrebačke katedrale, a sebe naziva sunčevim zrakom novog umjetničkog stremljenja. Nakon četiri godine životarenja, Kovačić dobiva prvi ozbiljniji autorski posao projektiranja vila Auer, koje će ga napokon svrstati među priznate zagrebačke arhitekte.

Kovačić će 1906. s Podhorskim, Bastlom i Schönom osnovati Klub hrvatskih arhitekata. Klub će se zalagati za profesionalizaciju javnih natječaja i strogo odvajanje arhitekture od građevinskog poduzetništva.

Iduće 1907. godine Zagreb dobiva električnu energiju. Kovačić te godine gradi najamnu stambenu zgradu Oršić-Divković u Masarykovoj ulici. Umjesto honorara, dobit će na korištenje trosobni mansardni stan. U stanu će objediniti estetiku stilskog namještaja iz bečkih antikvarnica i funkcionalnost moderne stambene opreme s početka 20. stoljeća.

U njemu će 1910. s Hugom Erlichom otvoriti atelijer, a iste će godine završiti i projekt crkve sv. Blaža po kojem će ostati trajno upamćen u povijesti hrvatske umjetnosti.